Ekonomija

Ekonomija se mora baviti onim što si možemo priuštiti. Financijski, ali i ekološki i društveno. Ne možemo i ne smijemo prelaziti granice izdrživosti Zemlje. I svatko ima pravo na svoj pošteni dio - osobito ranjive skupine: osobe u potrebi, ljudi u siromašnim zemljama i životinje koje skupa s nama nastanjuju Zemlju. Stalni gospodarski rast je iluzija u svijetu s ograničenim rezervama i ograničenim kapacitetom ekosustava. Ipak, većina vlada je prvenstveno zainteresirana za gospodarski rast. U tom kontekstu, građani se prvenstveno vide kao potrošači a životinje kao sredstvo proizvodnje ili roba široke potrošnje.

Rastuća ekonomija ne znači po definiciji da društvo dobro funkcionira ili da su građani sretni. Ne više napredka, nego više dobrobiti mora biti kompas naše suradnje. Ugodan životni okoliš, čist zrak i zdrava priroda trebali bi se smatrati pozitivnim doprinosom našem prosperitetu i blagostanju. Aktivnosti koje štete okolišu, javnom zdravlju ili dobrobiti životinja, kao što su stočarstvo, elektrane na ugljen i vađenje plina, trebale bi, naprotiv, biti negativan doprinos. Nažalost, to je u postojećem sustavu obrnuto.

Za određivanje i usmjeravanje politike, vlade stoga moraju koristiti pokazatelje koji usmjeravaju održivo i solidarno gospodarstvo. Biološka raznolikost, dobrobit životinja, egzistencija i čist i siguran životni okoliš u središtu su toga.